ŠPUD

nedjelja, 31.07.2011.

This right hear goes out to everyone who has lost someone they truly love...


Seems like yesterday we used to rock the show
I laced the track, you locked the flow
So far from hangin on the block for dough
Notorious, they got to know that
Life ain't always what it seem to be (uh-uh)
Words can't express what you mean to me
Even though you're gone, we still a team
Through your family, I'll fulfill your dream (that's right)
In the future, can't wait to see
If you open up the gates for me
Reminisce some time, the night they took my friend (uh-huh)
Try to black it out, but it plays again
When it's real, feelings hard to conceal
Can't imagine all the pain I feel
Give anything to hear half your breath (half your breath)
I know you still living your life, after death

Chorus: Faith Evans
Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
I'll be missing you
Thinkin of the days, when you went away
What a life to take, what a bond to break
I'll be missing you

Verse Two: Puff Daddy
[Puff] I miss you Big
It's kinda hard with you not around (yeah)
Know you in heaven smilin down (eheh)
Watchin us while we pray for you
Every day we pray for you
Til the day we meet again
In my heart is where I'll keep you friend
Memories give me the strength I need (uh-huh) to proceed
Strength I need to believe
My thoughts Big I just can't define (can't define)
Wish I could turn back the hands of time
Us in the 6, shop for new clothes and kicks
You and me taking flicks
Makin hits, stages they receive you on
I still can't believe you're gone (can't believe you're gone)
Give anything to hear half your breath (half your breath)
I know you still living you're life, after death

Chorus:
Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
I'll be missing you
Thinkin of the days, when you went away
What a life to take, what a bond to break
I'll be missing you

Faith Evans:
Somebody tell me why
One Black Morning
When this life is over
I know
I'll see your face

112 Outro:
Every night I pray, every step I take
Every move I make, every single day
Every night I pray, every step I take
[Puff] Every day that passes
Every move I make, every single day
[Puff] Is a day that I get closer
[Puff] To seeing you again
Every night I pray, every step I take
[Puff] We miss you Big... and we won't stop
Every move I make, every single day
[Puff] Cause we can't stop... that's right
Every night I pray, every step I take
Every move I make, every single day
[Puff] We miss you Big

Faith Evans:
Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
I'll be missing you
Thinkin of the day, when you went away
What a life to take, what a bond to break
I'll be missing you

Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
I'll be missing you
Thinkin of the day, when you went away
What a life to take, what a bond to break
I'll be missing you

Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
I'll be missing you
Thinkin of the day, when you went away
What a life to take, what a bond to break
I'll be missing you

undefinedP. Diddy - I'll Be Missing Youundefined
undefined

- 01:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.06.2010.

2.7.2010.

2.7.2010. naša Nika napunila bi 19.godinu.

Nedavno sam razgovarala s njezinim tatom i on nas je sve zamolio da
svatko od nas (tko želi) napiše nešto lijepo o Niki,nešto po chemo je
se sjechamo. Pa pošto se bliži Nikin rođendan,ovom prilikom vas molim
......da napišete par riječi o Niki koje chemo zabilježiti i napraviti neku
vrstu knjige sjechanja na Niku te ju pokloniti njenoj obitelji.

Unaprijed hvala svima!
P.S.proslijedite dalje...




Teško je izdvojiti samo jedan događaj,trenutak ili nešto po chemu se sjecham Nike jer smo puno vremena provodile zajedno...Mogla bi do sutra nabrajati sve te lijepe trenutke i prisjechati se ponovo i ponovo...
Zato sam na blogu pochela zapisivat sve chega bi se sjetila...sve što smo prošle zajedno...
Mogu samo rechi da je Nika bila prijateljica kakvu si možemo samo poželjeti,najbolja od najboljih...
Bez obzira što sam s Nikom provela najljepše 3 godine u životu i što smo djelile apsolutno sve,još uvijek ju nisam upoznala onako skroz...no želim ju upoznati bolje,kao i vi,vjerujem...zato,prichajte o Niki...sjechajmo je se uvijek s osmjehom na licu,kao što je i ona uvijek bila nasmijana...
Izdvojit chu ovdje jedan od onih događaja koji mi je duboko ostao urezan u pamchenje...
Bio je lijep dan,nastava nam je zaršila i krenule smo zajedno pješice prma Trgu,kao i svaki dan. Na Trgu bi se pozdravile i svaka bi otišla svojim putem prema doma...Hodale smo tako Ilcom i prichale,zezale se i najednom samo shvatile da se držimo za ruke. Prokomentirala sam da kai si ljudi misle,mi tak hodamo Ilicom i držimo se za ruke. Pitala sam ju: Zašto se mi držimo za ruke? Rekla je da ne zna i obje smo prasnule u smijeh,prestale se držat za ruke i smijuchi se nastavile dalje...Pochele smo opet prichat o nechem drugom i u hodu se ope nesvjesno primile za ruke...Nakon nekog vremena dok smo skužile opet,opet smo prasnule u smijeh...ali nastavile smo se držati za ruke... :)

- 16:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 12.03.2010.

Moj život s Nikom

Sjećam se prvog razreda,prvog dana,kad sam ju vidjela prvi put u životu.Svi smo se okupili u crtaoni i one šeme sve kak to ide prvi dan,još smo bili kikići,izgubljeni i zbunjeni. Ona je kasnila,došla je zadnja i sjela na pod blizu mene. Bila je čudna,isticala se,što mi se odmah svidjelo.Cura s kosim očima,prekrasnim plavim očima...
Upoznala sam pravu Niku,veselu i nasmijanu curu,pozitivnu i društvenu osobu kojoj su svi uvijek bili ispred nje,ali i Niku koja sanja...sanja o svom 18.om rođendanu,kada će biti punoljetna i moći pobjeći od onoga što ju sputava. Moći će biti samostalna,polaziti fakultet primjenjenih umjetnosti u Rijeci...Zajedno smo sanjale o njemu :)
Na naše zbližavanje utjecali su neki događaji i promjene u društvu,ali i odabir i upis na isti odjel. Iako je ona sanjala arhitekturu,sjecham se kako je plakala,jer nije upala,na kraju je bila presretna jer smo se zbližile,pohađele isti odjel i isti razred...Postale smo gotovo jeda osoba na 4 noge :)

U drugom razredu jako smo se zbližile...sve smo dijelile,sendvich,jabuke njene bake :) gumicu za brisanje,zbog koje smo se znale i posvađat :D
Sjecham se jednog sata crtanja...Ja sam bila živchana iz nekog razloga,ona nije imala gumicu i stalno je uzimala moju. U jednom trenutku sam se izderala zbog toga na nju i istog trenutka požalila. No kasnije je sve opet bilo ok. I danas mi je žao zbog toga,nisam sigurna dal sam joj se isprichala...no sigurna sam da zna da nisam mislila ništa loše...
Što se sendvicha tiche,nedavno mi je Danijel prichao da ih u pochetku nije htjela dijeliti samnom pa se skrivala xD Kasnije joj je bilo žao,a bilo joj je bed rechi mi to :)
Iako su ju jako muchile neke stvari i chesto se zbog njih bedirala,bila je jako vesela i bez obzira na sve uvijek se smijala...Uvijek bi dan uchinila ljepšim...
Jedan dan krenule smo zajedno prema glavnom i na stanici ispred škole ušle u tramvaj kad su tri crnca prošla kraj nas i nasmijali nam se...a kakve smo,lude bile...ona pogotovo-Primila me za ruku i vukući me počela trčat za njima...pratile smo ih do trga i blesirale se,kad smo im presjekle put i upoznale se s njima. Dečki su bili jako simpatični i odveli nas na sladoled u Vincek i šetnju gradom...predobar dan :)

Sjecham se prijemnog na kraju drugog razreda...ona je uzela pod A izbor arhitekturu,a pod B aranžerstvo...ja sam uzela pod A izbor aranžerstvo,a pod B grafiku :D
Naravno,na prijemnom za aranžerstvo bile smo zajedno...odmah,jedna kraj druge modelirale smo ruke...sjecham se kak je njoj na kraju kad smo ih trebali predat sluchajno ispala ruka na pod...i frka panika :D Na kraju ju je popravila malo,kolko je mogla i stigla i ipak je prošla :D
Na arhitekturi nije uspjela,a to si je zapravo željela...pa je briznula u plach i bilo joj je jako žao...ali na kraju kad je pocheo drugi razred...tolko smo se zbližile i tolko nam je super to bilo,da smo zajedno u razredu i da nam je super,da smo si skroz bile super :D
Smiješan je bio tai cijeli drugi razred,s osmjehom smo dolazile u školu,a trudile se i odlazit...
Svako jutro redovito bi pala jutarnja kavica na automatu,a nekad,kad bi uspjele iskombinirat vrijeme i skupit koju kunu više pile bi jutarnje kavice u 'Zvuku' :) Bili su to jako lijepi dani...
Utorkom,ako se ne varam,al nemojte me držat za rijech,obichno nismo imale prvi sat...pa bi se lijepo oko pola 8 našle i kafenisale do nekih pola 9 i onda lijepo lagano u školu :)
A one pizze na modeliranju su isto bile legendarne...ta cura,kolko god da je bila sitna i mršava uvijek je mogla jest i uvijek je mogla pojest pošteno onak :D tu smo se isto našle :)
Borile se za komade pizze i dijelile svaki komadich hrane...
Nikad nechu zaboravit onu njezinu facu i ono :"A daj meni maalooo..." :D
Sad chu uch skroz u sitnice...vech se vidim :D

Na odjelu smo chesto radili sa stiroporom...brusili ga,ljepili ga...onih mrvica od brušenja stiropora,svi smo imali posvuda :D
Kolko nas je sve znala nasmijavat... :)
Jednom je obje šake namaljala crvenom bojom i tak paradirala po odjelu :D
Imala je jednu kremu i bilo je još malo u tubici i odrezala ju je da može sve izvadit jer je mislila da je ima skroz malo,na kraju je bilo previše...pa samo se i ona i ja cijele namazale s kremom...ruke,noge,facu :D
Stvarno je bio gušt izvađat takve gluposti i uživat u onome šta radimo na odjelu...zajedno s njom...

U drugom razredu skoro svaki veliki odmor provele bi u dpc-u...i svaki put nazad iz dpc-a bilo je trchanje,jer smo kasnile,anamarijin luđachki primi-te-za-ruku-i-vuche-te i viche kasnimo!Kasnimo!...Nikin mali židov i smijeh,smijeh iz dubine onaj najslađi...
I onda modeliranje kod Imrovicha,imaginacija i po nekoj izabranoj temi...a kašnjenje se opravdavalo 505 bombonima s chrtom :)

A borbe s povijesti umjetnosti? :)
Cijeli razred,a i nas dvije među njima,navlačenje za dvojke...
Odgovaranje hrvatskog :) ...sjedile smo u drugoj klupi odma blizuprofe...u prvoj bi se odgovaralo i uvijek bi jedna drugoj šaptale...ona se borila za chetvorke i petice,chitala lektire i uvijek se borila za tu 5 da joj podigne prosjek...jednom nešt nije uspjela,mislim da je povijest umjetnosti bila u pitanju...užasno je bila u bedu,plakala jadna...na kraju je uspjela chak navuch trojku,ako se dobro sjechem...


- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.10.2008.

Only the good die young...

'...Svit je tužan,tu nikad neche bit pravde,za one koji žele samo da žive i rade i samo vole i smiju se svemu ka vicu,a ja se pitan: Ima li smisla pravit dicu,donosit ih na svit,di su život i sloboda ka roba koju che neki mochnik prodat...'



Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Od kud krenuti? Što rechi?

...

Najprije vas,odmah na početku molim da NE kopirate ovaj text,NE skidate slike,ako itko išta želi potražite me i pitajte. MOLIM VAS. Iz poštovanja prema Niki,njezinoj obitelji,prijateljima i svima ostalima. MOLIM VAS.



Ovaj šugavi svijet napustila je još jedna mlada i nedužna osoba...
Nažalost to je tako...

Nika mi je bila najbolja frendica, vech trechu godinu pohađale smo istu školu, išle u isti razred. Krenuvši na isti odjel još više smo se povezale, djelile smo istu klupu. Djelile smo apsolutno SVE. Od komadicha sendvicha do najintimnijih događaja u našim životima.
Kroz sve smo prolazile zajedno. Zajedno smo pisale šalabahtere, zajedno prolazile testove, uvijek pomagale jedna drugoj, tješile se, vezelile se zajedno. Zajedno smo preživljavale...
Sada je više nema...
Bolest ne bira, ali zašto je to baš morala biti ona,zašto je odabrao baš nju, ZAŠTO?
Bila je vesela djevojka,uvijek nasmijana,živahna, znala je uživati u životu i iskoristiti svaki trenutak.
Uvijek se brinula zbog drugih, voljela je život, voljela je ljude, imala je vjeru u ljude, nadu za bolje sutra....
Rijetko je bila tužna iako je i sama imala svojih problema, borila se do zadnjeg trena...
Ljudi koji su je imali za frendicu nikad nisu bili sami, jer bila je svijecha koja pruža svijetlost u tuđoj tami...
Jednostavno je zrachila pozitivom, i sam njen osmjeh razveselio bi chovjeka, širok, iskren osmjeh, osmjeh od srca...
fali mi...
falila mi je vech onih prvih 15 minuta prije sata da prolije kavu iz automata, da zajedno samnom veselo doskakuche do kantine, da zapalimo cigaretu i podijelimo događaje od prošle vecheri i ostatka dana kada nismo bile zajedno...
Nasmijemo se svemu i krenemo dalje u nove pobjede...
Ali neprestano sam ponavljala dochi che...dochi che...
poslala sam joj poruku...nije odgovorila...
mislila sam...doch che...svaki tren...s dechkom je...dochi che...
Profesorica ju je prozvala...rekla sam dochi che...
Nakon sata izašla sam na dvorište zapaliti cigaretu...cure su me pitale: 'Di je Nika?'
Rekla sam: 'Neznam...dochi che...'
Bilo mi je hladno, otišla sam na odjel i saznala što se dogodilo...
U glavi sam ponavljala ne to nije istina, to nije istina...
Nazvala sam ju...s druge strane javio se neki glas...pitala sam: 'Tko je to?'
Bila je to njena najbolja frendica iz kvarta...
Pitala sam: 'Di je Nika?'
Rekla je: 'Nema je...Nema je više' I pochela plakati...
Preuzeo me neki užasan i jeziv osjechaj.
Pitala sam: 'Jel to istina?'
'Da...Istina je.Nema je više...' Govorila je jecajuchi...
Pochela sam plakati, nisam mogla vjerovati...
Svi su plakali,vrištali...jedna frendica je tresla drugu dok je plakala i vikala: Ne, to nije istina, to nije istina! TO NIJE ISTINA!!!
Ponavljala je...
Nazvala sam njenog dechka...rekao je isto...
Nisam prestajala plakati...
Svi su plakali...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Još uvijek ne mogu vjerovati da je nema...da se više nikad neche vratiti, vishe nikad neche sjediti zajedno samnom u istoj klupi, uzimati mi gumicu, žicati me hranu gledajuchi me onim svojim preslatkim ochima govorechi: 'A daj mi malo.'
Nikada više neće skakutati oko mene, grliti me i cerekati se.
Previše mi fali, svake sekunde mislim na nju i uvijek che biti u mojim mislima, srcu i duši, uvijek che biti tu negdje kraj mene,duhom.
Trudit chu se zbog nje nastaviti dalje, ostvariti zajednichke snove i želje...
Razmišljajuchi kao da se samo preselila negdje drugdje i uživa tamo…
Nechemo žaliti za njenim odlaskom, slavimo njen život…

Slušam zvukove tišine...
Gledam u prozor nade...
Chujem korake...
Ne to je samo san...
Tebe nema...


Nika, VOLIM TE, to znaš.
Bila si zmaj od žene i pamtit che te svi. Taj tvoj široki osmjeh, volju za životom i vjeru u bolje sutra. Znaj da cheš uvijek biti samnom gdje god bila... Fax u Rijeci još uvijek stoji i sve naše zajednichke želje i snovi...
To me you are a work of art.


'Zajedno smo momke gledale, zajedno po rivi šetale, pravile se da smo važne, a da smo pametne i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice, moja prijateljice...'



Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Kad bi je barem još jednom mogla zagrliti, poljubiti, rechi joj da ju volim, smijati se njenim glupostima, šetati s njom gradom držechi je za ruku i komentirati kako se osjechamo glupo, prasnuti u smijeh, izmaknuti ruku, nastaviti dalje hodati i nesvjesno joj opet primiti ruku chvrsto,chvršche...
Kad bi barem opet mogla s njom sjesti na kavu, razgovarati o svemu, dijeliti sve, srechu i tugu, suze i smijeh...
Kad bi barem...

Kad bi...

...

Užasno mi je teško, neizmjerno mi nedostaje i ne mogu ni pomisliti na to da je više nema...suze same teku...
Nemogu ni zamisliti kako je njenoj obitelji,dechku i ostalim bližim prijateljima...

Forever in our hearts
Forever in our souls
Forever in our memories
And you'll never walk alone
You won't be forgotten
We won't forget your name
You left us way too early
Now it will never be the same…







'Da je prijateljstvo oskar ti bi osvojila 1. nagradu, HVALA ti na utjehama i što si svaki tužan dan pretvorila u najljepši pochetak novog dana. Tu si sa nama još uvijek i zauvijek cheš biti. Nika volimo te.'
Tvoj 3.B

'One life is short to stay,my love you passed away, i don't know how to live that trugh, i do know i still love you' – by Danijel

'Ej...nadam se da si na boljem mjestu...nikada te nechu zaboraviti znaj da chu uvijek misiti na tebe. Nek te chuva onaj moj anđeo kojeg sam ti poklonila.
Voli te Josipa'

'Srecho, žao mi je što si nam tako brzo otišla, nadam se da si negdje di cheš moch ispuniti sve što si htjela. Nechu te nikada zaboraviti. Uvijek cheš biti dio mene. Volim te Nicky!'
Dora

'Hej malena smješkice! Fališ mi...trenutno mi samo to prolazi kroz glavu...Uvijek si imala taj osmijeh na licu...i to me tješi. Nadam se da i tamo gdje si sada tvoj smiješak obara s nogu. Volim te.'
Hanah

'Nika moja hvala ti što si spojila mene i moju sestrichnicu skupa volim te puno i nadam se da si i sad tako nasmijana i sretna kao što si i bila ovdje jer te mi svi puno volimo. Pusa'
Anja

'Nika...Dvila sam se tebi uvijek, tvojoj hrabrosti, predivna si bila. Ti si sada anđeo, najljepši na nebu. Svaku chu se vecher moliti za tebe, jer vjerujem u tebe. Curo, vrijedila si života! Volim te! Svi te volimo!'
Monika

'Anđele moj jedini, tvoj glasić, tvrdoglavi i glasni mi je neprestano u glavi, obožavam te, otišla si nam jer si ponovno htjela dokazati da si posebna, ali nisi morala, jer mi znamo da si TI najposebnije biche na ovome svijetu.'
Tvoja Marijanica

'Nika, nikad ti nismo rekle koliko te zapravo jako volimo...što dalje, kako da se smirimo i ne mislimo na tebe kada cijelo vrijeme chekamo da dođeš biti s nama na satu i odjelu, da nas nasmijavaš, zabavljaš i ne skidaš ogroman osmjeh s lica...bila si posebna i uvijek cheš biti.
Zauvijek u našim srcima i mislima.'
Ana-Marija & Tea

'Nika anđele!
Najviše che mi nedostajati tvoj veliki osmjeh i tvoje društvo. Vidimo se u snovima.'
Tvoja Olgica

'Voljena Nika!
Napustila si nas u svijetu u kojem dobro i zlo graniche. Neka ti je sretno na putu na kojem si krenula. Htjeli bi još jednom vidjeti tvoje veselo lice, ali ne u ovom, več, na žalost, u drugom svijetu. Sjechat chemo te se do dana kada se jednom ne sretnemo. Još uvijek si s nama, u našim mislima.'
S ljubavlju Sandra,Sandra,Nina,Darija & Krešimir

'Nika uvijek cheš biti naša MANJACHA!
Volimo te'
Jelena i Mari

'Uvijek chu pamtiti tvoj osmjeh iz prve klupe'
prof.M.Božić

'Bio sam nastavnik Nike Deković samo prvih pet tjedana školske godine 2008.-2009., i u samo petnaest sati nastave koliko smo proveli zajedno zauvijek se urezala u moje pamćenje uz malobrojne iz proteklih dvadeset godina mog nastavničkog rada. Nikine četiri petice i jedna četvorka iz moje osobne nastavničke evidencije nikada neće biti upisane u rubriku predmeta aranžersko-scenografsko projektiranje trećeg be razreda Škole Primijenejene Umjetnosti (i dizajna). Na stolu aranžersko-scenografskog praktikuma za kojim je Nika radila, u ponedjeljak 6. listopada upaljena je svijeća. Do tada smo (svi mi sa Nikom) disali isti zrak. Generacijo 1991. nedajte zločinu da Vas slomi! Ljubav je vječna! OMAGA KANANA!'

'Draga Nika!
Teta Aleksandra che ispechi palachinke za tebe i za cijeli 3.B i svi skupa chemo ih pojesti u tvoje ime.'

'Draga Nika!
S tugom se opraštamo s ljubavlju chemo te se sjechati.'
Željka i Slavica s porte





Anđelu...
Tvoj osmjeh i vedrina,
tvog srca toplina...
Zašto sve to nestaje,
zašto život prestaje?
Bila si dio nas,
svi smo voljeli tvoj glas.
Sačuvaj i za nas na oblaku mjesta,
kad završi i naša životna cesta.
Tvoj sjaj u očima
neka u miru sada počima.
Volimo te Nika...



'Tužne su rijechi što ih život piše...Za nas draga Nika i pretužne. Zašto baš ti? Zašto ovo nije mogla biti još jedna godina smijeha i druženja s tobom?
Na to nam nitko neche odgovoriti...
Nitko nam neche vratiti tvoj osmjeh i neponovljivo: 'Daš meni malo?'
Sve je nestalo u jednom trenutku...
Toliko toga je bilo pred tobom...
Chuvaj nas gdje god sad bila.'
Voli te tvoj 3.B

'Nismo svi bili bliski Niki, ali se svi slažemo da je bila vesela i nasmijana. Djevojka koja je dnevno nosila taj predivan enblem sreće, odličje genijalnog djetinjstva. Neobjašnjiva i tako jednostavno prenesena poruka kojom nam je obogatila dan. Dan koji je sad utopljen u tihu melankoliju.
No ipak molim vas, čuvajte tu tugu kao i uspomenu na nju, jer osoba je tek mrtva kad je zaboravljena. Uzmite iz tuge onoliko koliko uzimate i iz sreće,i učinite našu prijateljicu ponosnom na osobe koje smo postali. Realizirajmo njen san o ovom svijetu kroz našu dobrotu i smisao za pravedno i korektno.'

Prijatelji iz 4.C



- 21:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #